Dacina curica 122 Report post Posted September 19, 2014 Andjeo (J.L. Borges) Neka covek bude dostojan Andjela ciji mac ga cuva otkad ga je rodila ona Ljubav sto pokrece sunce i zvezde do Poslednjega Dana u kome odjekuje gromovita truba. Neka ga ne odvuku u crvene kuce bluda ni u palate sto ih oholost sazda ni u nerazborite krcme. Neka ga ne pokolebaju preklinjanje ni sramota placa ni prekomerna nada ni sitna lukavstva straha ni prenemaganje lakrdijasa; onaj Drugi ga gleda. Neka upamti da nikad nece biti sam. Na belom danu ili u tami neprestano ogledalo ga potvrdjuje; neka njegovo staklo suza ne zamuti. Gospode, neka na kraju svog zivota na Zemlji ne osramotim Andjela. Share this post Link to post Share on other sites
Dacina curica 122 Report post Posted September 22, 2014 Jedna za hojlu :) Nekoga moraš voljeti, makar i trave, rijeku, stablo ili kamen nekome moraš ruku nasloniti na rame da se gladna nasiti blizine, nekome moraš, moraš to je kao kruh, kao gutljaj vode, moraš dati svoje bijele oblake, svoje smjele ptice snova, svoje plahe ptice nemoći - negdje mora biti za njih gnijezdo spokojstva i nježnosti - nekoga moraš voljeti, makar i travu, rijeku, stablo ili kamen - jer stabla i trave znadu za samoću - kad koraci svagda odu dalje premda se za trenutak zaustave - jer rijeka zna za tugu - samo se nagne nad svoju dubinu - jer kamen pozna bol - koliko je već teških nogu išlo preko njegovoga nijemog srca - nekoga moraš voljeti, nekoga moraš voljeti s nekime moraš ukorak, istim tragom - ah, trave, rijeka, kamen, stablo, velika, dobra bića što progovore samo kad zašute ljudi.Ivan Minatti 1 Share this post Link to post Share on other sites
+Ciklama 919 Report post Posted September 23, 2014 Iskrena pesma O, sklopi usne, ne govori, ćuti, ostavi misli nek se bujno roje, i reč nek tvoja ničim ne pomuti bezmerno silne osećaje moje. Ćuti, i pusti da sad žile moje zabrekću novim, zanosnim životom, da zaboravim da smo tu nas dvoje pred veličanstvom prirode; a potom, kad prođe sve, i malaksalo teloponovo padne u običnu čamu, i život nov i nadahnuće celonečujno, tiho potone u tamu, a ću ti, draga, opet reći tada otužnu pesmu o ljubavi, kako čeznem i stradam i ljubim te, mada u tom trenutku ne osećam tako. I ti ćeš, bedna ženo,kao vazda slušati rado ove reči lažne ,i zahvalićeš bogu što te sazda, i oči će ti biti suzom vlažne. I gledajući vrh zaspalih njiva kako se spušta nema polutama, ti nećeš znati šta u meni biva - da ja u tebi volim sebe sama, i moju ljubav naspram tebe, kad meobuzme celog silom koju ima, i svaki živac rastrese i nadme, i osećaji navale ko plima! Za taj trenutak života i milja, kad zatreperi cela moja snaga, neka te srce moje blagosilja. Al' ne volim te, ne volim te, draga! I zato ću ti uvek reci: ćuti, ostavi dušu nek spokojno sniva, dok kraj nas lišće na drveću žuti i tama pada vrh zaspalih njiva. Milan Rakić Share this post Link to post Share on other sites
hojla 43 Report post Posted September 23, 2014 hvala meni jedna najljepsih Dan je kao suncan.Ti si kao veseo.Prolazis, kao ne vide te.Svima je kao lijepo.Svima je kao dobro.Svima je kao ludo.I ti si kao sretan.Zivi se kao u miru.Ptice su kao slobodne.Buducnost kao na dlanu.Savjest je kao cista.I suncu je kao jasno.O, srce, kao pjevaj.Svi se kao brinu o svima.Svatko je prijatelj kao.Svima je kao stalo do tebe,i do svijeta.I dan kao ode.I ti se kao smijesis!I nista te kao ne boli. enes kišević 1 Share this post Link to post Share on other sites
Dacina curica 122 Report post Posted September 23, 2014 To mi je najdraza od Kisevica :) Share this post Link to post Share on other sites
hojla 43 Report post Posted September 23, 2014 (edited) Pa to je krasno Vani su padali pijanciumjesto snijega.Bio je siječanj, ili januar,ne sjećam se više.Pozvan u tuđi stan,sjedim u njzinoj sobi bez svjetla,ona, u opasnoj dobi,a ja, poput pjetla.Pričam joj pjesme....Ona se divila bedrima,dojkama, kukovima,svim svojim sokovima.Ona se divila mojim stihovima,a ja sam pio vinjak.Jedino što je znala reći,PA TO JE KRASNOi meni je sve bilo jasnoi užasno i strašno i žaoi sva bih blaga dao da mi se vrate riječišto sam joj reko,ali bilo je već kasno.Ona je ležala pored kaminai kao da se kaje,rumena od vatre vina,plakala je i nehoteći grješila jemilujući jastukmisleći pritom da sam vukkoji će skočiti...A ja sam bio pozvan,ako se ne varam,u ovaj stan tek nešto popitii sjedio sam potpuno miran.Dosada je glodala tišinu,vatra se jarcala u kaminu.A ona je pričala o svojoj mačkii o ludnici u diskićui o nekom crnom mladiću koji ima kola i deset milijuna na knjižici.I meni je sad stvarno sve bilo jasnoi rekao sam djevojčiciPa to je krasno, to je zaista krasno....i otišao sam padajući sa snijegom po ulici. Edited September 23, 2014 by hojla 1 Share this post Link to post Share on other sites
+BlackHawk 178 Report post Posted September 28, 2014 Da l da te s ljetnim usporedim danom? Ti ljepši si i ćud ti blaža sva je: Otresu vjetri cvijeće Svibnju ranom Pa ljetno doba odveć kratko traje; Previše katkad oko neba sja, I često lik mu zlatni sjena skrije, I sva ljepota ružnom postat zna, Kad slučaj ili priroda to htije; Al tvoje vječno ljeto neće svanut, Nit će izgubit čari što te krase, Nit će se hvastat Smrt da k njoj ćeš krenut, U stihu ti u vječne rasteš čase: Dok oko gleda i dok dišu ljudi, I stih moj živ je, i život ti nudi. Shakespeare Share this post Link to post Share on other sites
+BlackHawk 178 Report post Posted October 12, 2014 I zato te budim U tri te ujutro grlim sjetno I kažem Molim te Bože Daj da ovo moje maloKlupko ljubavi bude sretno Pa me ostavi da kraj nje Što duže mogu hodati I ako treba Sve ću svoje prodati Jer samo jedno od svega Najviše želim Da se iz tvojih očiju nikad ne iselim... Željko Krznarić Share this post Link to post Share on other sites
hojla 43 Report post Posted October 12, 2014 Ne gledaj me ljepote ti tvoje ! Jer Tvoj pogled mir mi samo muti. Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta Mom sevdahu zagradjeni puti ..... nije tesko pogodit .... jedan je Musa Share this post Link to post Share on other sites
+BlackHawk 178 Report post Posted October 22, 2014 (edited) Gospođa Jesen, ove godine probudila se rano. U cik zore potjerala Ljeto i saprala kišama ustajale zablude besmisao koji se nakupio na prozorima moje duše. Prvi put je uvažena dama, poznata u društvu kao kraljica sjećanja skinula masku uštogljene kraljice sumraka i donijela mojim očima sjaj. Kažu da Proljeće donosi ljubav, a ja kažem da taj gospodin u zelenom kaputu nije ni do koljena gospođi Jesen. Proljeće je više za uzdisanja, leptiriće i usplahirene djetinje zaljubljenosti. Jesen je ozbiljnija malo. Ona je više za ruku u ruci, šapat i milovanje. Za poglede koji vrijede više od svake priče za trenutnke koji se pamte po tome što im je jedini nedostatak što ne mogu trajati vječno. Jesen pripremi za hladne noći decembarske u kojima treba toplina nečijeg srca čiji se otkucaji slažu sa tvojim. I nemojte mi nikada reći kako se ljubav u Proljeće rađa. Da mi nikada niste rekli kako je april od oktobra ljepši. Neću se složiti s vašim govorima. U Jesen je voljeti možda neobično, ali je sigurnije. Lako je biti veseo kada vam se sunce smiješi i kada cvijeće zamiriše. Volite onda kada padaju kiše, kada su ulice od lišća. Pronađite onoga ko je po mjeri vašeg starog kišobrana i ruku po mjeri za džep vašeg kaputa. Lako je čeznuti za vidljivom ljepotom. Vežite se za onu koja je skrivena. Lako je koračati kada su znakovi postavljeni pored puta. Usudite se hoditi stazom koja nije utrta. Heroine Edited October 22, 2014 by BlackHawk Share this post Link to post Share on other sites
hojla 43 Report post Posted November 5, 2014 Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:A kto je ta šta je ta da prostiš Gdje li je ta Odakle je Kuda je Ta Bosna Rekti A zapitani odgovor njemu hitan tad dade: Bosna da prostiš jedna zemlja imade I posna i bosa da prostiš I hladna i gladna I k tomu još Da prostiš Prkosna Od Sna Mak Share this post Link to post Share on other sites
